Moja sestrična Ema

Od proslave Emina rođendana to se promijenilo. Sada više nismo dijelili samo djetinje igre nego i mladenačka tulumarenja. Iako ne učestalo, Ema i ja smo počeli zajedno izlaziti te sam ja upoznao njene kao i ona moje prijatelje. Ema je prekrasna brineta, zgodnog stasa što su naravno primijetili i moji prijatelji i nisu se ustručavali dati mi to do znanja; na to bi ih ja obično prekorio obrazlažući im da mi i nije najdraže da je moja «sestrica» predmet njihove čežnje te da, ako je to već tako, ne moraju meni govoriti o tome. Moja sestrična sada mi je bila i draga prijateljica i uživao sam u zajedničkim izlascima kao što je, po svemu sudeći, i ona. Često smo znali izaći sami i razgovarati uz pivo, bambus ili poneku žesticu te bi se eventualno naknadno pridružili nekim od naših poznanika. To me je počelo podsjećati na dane kad smo bili djeca, kad bi se i igrali s drugom djecom mi smo uvijek imali neku svoju tajnu igru koju su i drugi mogli nazrijeti ali nikada i sudjelovati. Tako smo i sada bili u društvu s mnogima ali među nama je uvijek nekakva komunikacija, drugima nedokučiva. Tako smo i jedne rano-ljetne večeri izašli u kafić u kojemu sam proživio neka od prvih mladenačkih pijanstava, i koji mi je ostao u lijepom sjećanju te i danas volim navratiti tamo, iako to više i nije tako zabavno mjesto za izlazak. Kafić je bio prazan te nikoga osim nas dvoje, gazde i konobarice nije bilo. Nama to nije smetalo i bili smo si dovoljno društvo. Pili smo, šalili se, smijali se, izmjenjivali iskustva iz nekih ranijih tulumarenja. Ipak smo se odlučili naći s nekim mojim prijateljima, ali smo ih već nakon nekih sat vremena, na moju inicijativu a na njihovo iznenađenje, napustili i uputili se u jedan noćni bar. Svirala je dobra glazba i bila je ugodna atmosfera. Mi smo bili dobro raspoloženi pa smo po Eminoj želji i zaplesali.Ples je, međutim, počeo poprimati sve više fizičkog kontakta i Ema je uskoro bila skroz pripijena uz mene, a njezini su pokreti odisali erotizmom. Njen pogled i osmijeh zračili su nekim zavodničkim sjajem. Bila bi to stvarno pozitivna situacija i znao bih, kao i puno puta do tada, što mi je činiti, da sa mnom nije plesala moja sestrična! Ovako je postojeća situacija za mene bivala sve neugodnija ali nisam htio da to Ema shvati. Zato sam se povlačio što sam neprimjetnije mogao jer nisam htio ni na koji način povrijediti Emu, a kada ni to nije uspjelo počeo sam glumiti umor i usporavati s tempom. Jedna lošija pjesma poslužila mi je kao povod za prijedlog da okončamo naš izlazak i da se uputimo kući. I ona već pomalo umorna, Ema je taj prijedlog prihvatila. Emino sam prethodno ponašanje pripisao utjecaju alkohola i dobroj zabavi i bio sam uvjeren da ona sve to nije vidjela na način na koji sam ja to vidio. Zato sam bio odlučan zaboraviti sve bez nekakve dodatne analize i ne pridavati tome nikakvo značenje. Ranije smo se dogovorili da će Ema prespavati kod mene jer je njena kuća puno udaljenija od moje a i bilo je zgodnije jer su moji roditelji bili na putu pa smo drugi dan mogli slobodnije liječiti mamurluk.