Sad se sama nudi a prije me odjebala

Tatjana je bila u mom razredu u srednjoj školi, a možda i na cijeloj školi, daleko najbolja pička. Svaki muškarac a vjerojatno i profesor se na nju ložio. Bila je osrednji učenik i kad smo dobili neki pokus da zajedno odradimo u grupama po 4 učenika bila je sa mnom u grupi. Pričalo se da ju zanimaju samo nogometaši i tako slični tipovi koji su bili face u gradu. Jedan dan, ne sjećam se kako ali smo samo ona i ja radili na tom pokusu u kabinetu i ona me , onako iz dosade pita da li imam uopće curu, da me nije nikada vidjela sa curom u gradu. Imao sam do tad nešto malo iskustva sa curama ali kad nemaš svoj auto, stan i puno love nije lako ni imati puno cura bez obzira što sam bio jako dobar učenik i sportski građen. Rekao sam da trenutno nemam ali da sam ih imao nekoliko. Rekao sam joj znajući da baš i nemam šanse kod nje da bih volio imati takvu curu kao što je ona i da bih rado s njom i na kraj svijeta ali me je malo podcjenjivački odjebala rekavši mi da nisam uopće njen tip i da ju ovakvi luzeri ne zanimaju. Po završetku srednje škole sam uspješno završio fakultet u roku, zaposlio se kao mladi dipl.ing. u jako dobroj firmii polako napredovao . Ljubavni život se malo popravio ali nikad nisam bio previše uspješan kod cura. Kad sam ušao sa 27 godina u vezu sa jednom mladom inženjerkom osrednjeg izgleda ali pametnom to je potrajalo i sad smo oženjeni, imamo jedno dijete za sada i svoj stan a ja sam sa 31 godinom postao 2. čovijek u poduzeću i dosta cijenjen. Trebalo nam je u računovodstvu jedna referentica ili referent i raspisali smo natječaj a generalni direktor je u tom periodu išao na godišnji i mene ovlastio da odaberem najboljeg ili najbolju kandidatkinju za to i da potpišem sa njom ugovor na probni rok sa klauzulom da ako se dokaže predanim radom i sposobnošću ostaje raditi na neodređeno vrijeme. To je bilo onako solidno radno mjesto u odličnoj firmi i javilo se preko 170 njih na natječaj. Kad sam to vidio popizdio sam iako formalno povjerenstvo pregledava prijave i zamolbe moja je odluka tko će dobiti posao. Razno razne preporuke me nisu zanimale jer me šefica računovodstva zamolila da ovaj puta ne dođe opet neki ili neka uhljeb nego da joj jako treba netko pametan i sposoban a da nije koju godinu do mirovine. Povjerenstvo je odvojilo oko 50 molbi uz dokazne dokumente i preporuke i donijelo mi da proučim a ja sam jedno jutro pažljivo gledao jedan po jedan dokument i zamolbu kad me nazvao neki naš zaposlenik , isto uhljeb, i rekao da će sada dovesti jednu gospođu koja ima sve uvjete i vrhunski je računovođa na razgovor ako imam vremena i napomenio da je jako bliska sa mnogim utjecajnim političarima ( a on je i sebe smatrao takvim). Dođite rekao sam i za nekoliko minuta su ušli a kad sam vidio koga mi dovodi pao mi je mrak na oči. To je bila moja školska kolegica Tanja koja me onako lijepo odjebala ali prva mi je misao bila ako je stvarno sposobna, jebiga, treba odvojiti privatno od poslovnog. I ona je ostala šokirana kada je mene vidjela i znala je da je moja riječ konačna. Kolega ju je ostavio i otišao kad je vidio da se poznamo i ostali smo sami a ona je počela priču kako joj je ovaj posao zadnja nada, da je ostala bez prihoda, na ulici, u zavadi sa roditeljima i propalim brakom.