Strastveno ljuljanje na barci

Bili su na barci. Snažno građen muškarac odizao je teška vesla bez napora pa su brzo plovili ka slobodnoj pučini. Tamo gdje ih mogu vidjeti samo galebovi ili neki drugi jebači koji neće mariti. U kupaćim gaćicama koje tijesno obuhvaćaju guzove i donji dio trbuha, patila su mu zarobljena muda i narastao penis. Žena nasuprot njemu, u bijelom grudnjaku kroz koji su se ocrtavale nabrekle bradavice, sjedila je na provi barke. Dugačku, svilenu suknju je zadigla tako da može raširiti noge i pokazati veslaču svoje razgoljene guzove i pičketinu. Veslač je volio njezinu razrađenu rupu koja je širinom dokazivala čestu upotrebu. Imala je prirodnu, neobrađenu vaginu,  s dugačkim, tankim, zgužvanim usminama koje se samo službeno zovu malim i s busenima nakovrčanih dlaka. Prašuma. U kojoj može živjeti samo divlja, neukrotiva pička. – Što ćemo sad? – upita. – Diraj se! – Tako da raspalim tebe ili sebe? – Sebe… ja sam spreman. Žena se prekrije komadičkom haljine, nagne se prema rubu barke i u dlan zahvati mora. Polije ga po svili preko međunožja i pred očima veslača pojavi se privid vagine. Gledao je kako se oslobađa grudnjak i počinje milovati lijepe, oble dojke, kružnim pokretima dlanova, povremeno pipkajući bradavice kao da provjerava jesu li dovoljno istaknute. Istodobno je skupljala i širila butine sve dok ju nije obuzelo duboko disanje. Tada smakne suknju s trbuha i krene prstima prema vagini. Srednjak jedne ruke je zabila u rupu, a dlanom druge brzim kretnjama trljala područje klitorisa, sve snažnije uzdišući. Tako se dovela do stanja pred orgazmom pa legne na provu i vrisne: – Ajde! Veslač je čekao taj trenutak, gol, spreman za veliko finale. Vesla je već osigurao pa potrči k njoj, opasno zaljuljavši barku, što poprati glasnim komentarom: – Nevera, spašavaj putnike! Pa se baci na raskrečenu ženu i zabije joj nestrpljivu kurčinu, glatko u mokru, klizavu pičku, baš u trenutku kada joj je rodnica počela pulsirati u ritmu orgazma. Složno su zaplesali svega desetak pokreta, ali žestoko, raskalašeno u vrhuncu naslade, glasniji od galebova što su kreštali nad njima. – Joooj, jebi, jebi, jebi, jebi! – vikala je, a on odgovarao: – Evo ti pičko, evo ti pičko… Svršili su zajedničkim dahtanjem, poput sprintera koji se dokazuju na kratkim stazama. – Zlatna medalja – reče veslač izvaljen pokraj nje. Kurac mu se polako smanjivao i pretvaro u skromno pišalo. – Kratko, al’ slatko – odgovori žena, opružena pokraj njega. – Bljuk, bljuuuk – udaralo je more o bokove barke što nju podsjeti na šum kakav čuje dok se samozadovoljava prstom. To mu reče. – A, je li – zainteresira se veslač. – Mogu čuti? – Ajde – odgovori ona i razmakne noge, a on se zagleda u svoj dlan kao da određuje kojim prstom će ju pojebati. Zatim su more i pička složno zašumili…