Vidio sam dva pekara kako mi jebu ženu

Vrlo često zalazim u jednu trgovinicu koja je zapravo prodajni prostor pekare koja se nalazi iza nje . Iza prodajnog prostora, odijeljena vratima, je prava pekara u kojoj se uvijek peče svježi kruh. No, ja ne dolazim u tu prodavaonicu radi svježeg kruha, već radi prodavačice. Mlada, simpatična plavuša, vitkog stasa, pričljiva i uvijek jako dobro raspoložena. Njen izgled, raspoloženje i vedrina su vjerojatno razlog dolaska većine mušterija, naročito muških.

Prošle subote poslije podne sam bio sam kod kuće i umirao od dosade. Vani hladna jesen. Kiša neumoljivo pada već treći dan. Od dosade više ne mogu izdržati kod kuće. Odlučim se malo provozati po gradu. Usput idem nešto kupiti i u tu malu trgovinicu.

Uđem unutra. Za pultom nema nikoga. Malo glasnije viknem dobar dan, ali se nitko nije pojavio. Sačekam malo, ponovno glasno pozdravim, ali opet nema nikoga. Kroz vrata iza pulta se čuje glazba. Odlučim pogledati što se događa. Prođem iza pulta i lagano otvorim vrata. Kroz vrata se ulazi u prostor pekare.

Ušao sam u prvu prostoriju u kojoj se nalaze police sa naslaganim pečenim kruhom, frižideri, nekakve peći. Na jednoj od polica je radio s kojeg se čuje glasna muzika. Nema nikoga. Krenem dalje. Odškrinem široka dvokrilna vrata i zavirim u prostoriju u kojoj se očigledno mijesi kruh. Prostorija ogromna. Petnaestak puta osam metara. Dugački kromirani pultovi za miješenje i oblikovanje kruha postavljeni svuda okolo uz zidove obložene keramičkim pločicama, nekakvi strojevi za koje ne znam za što služe. Sve prekriveno tankim slojem brašna, ispunjeno mirisom kruha. U sredini velika kromirana peć za pečenje kruha. Očigledno uključena, jer se iz nje čuje zujanje, brujanje nekakvog mehanizma. U prostoriji vruće i sparno, gotovo da nema zraka.

U daljnjem kutu ugledam, leđima okrenutog, krupnog muškarca u bijelim radnim hlačama i bijeloj, od znoja, flekavoj potkošulji. Stariji podebeo muškarac, izuzetno dlakav po ramenima, sa naborima sala oko struka i po leđima nešto radi na pultu. Pokraj njega je i drugi radnik, mlađi od njega, srednje građe, obučen isto kao i prvi, znojan, po ramenima prekriven brašnom koje se zalijepilo na uznojenu kožu. On netremice promatra što radi onaj krupni. Toliko su zauzeti onim što rade da ne primjećuju moj ulazak. Sada sam i ja jako znatiželjan i odlučim pogledati bolje. Lagano se provučem iza peći za pečenje kruha i priđem bliže. Sada sam na tri četiri metra od njih i iz kosa mogu vidjeti pult i što rade.

Ne mogu vjerovati vlastitim očima.

Na kromiranom pultu leži prodavačica. Ruku uzdignutih iznad glave, rasute plave kose koja pada preko ruba pulta. Na sebi ima samo male žarko crvene gaćice. Krupni, neobrijani, tridesetak kilograma pretežak, pekar joj sa obadvije debele dlakave ruke, bijele od brašna, drpa joj sise kao da mijesi tijesto. Prodavačica izvijenih leđa i sklopljenih očiju, poluotvorenih usta, očigledno uživa u vještini snažnih, dlakavih šapa. Drugi radnik netremice bulji u mlado, gotovo potpuno golo žensko tijelo i sa desnom rukom u hlačama se očigledno drži za kurac.