Zadatak medicinske sestre je da ispunjava vaše zahtjeve

Obavljanje staža uvijek je bio dosta težak posao. Najmlađi si, moraš sve slušati, obavljati sve što ti kažu, a to su obično dosadni poslovi kojih se drugi žele riješiti. Nakon šest godina fakulteta čovjek već ima kondicije, ali je sve to ipak iscrpljujuće i fizički i psihički. Tako sam prije nešto vremena obavljao staž na jednom odjelu. Moram priznati da me taj posao nije puno interesirao, ali posla je bilo preko glave tako da sam često ostajao prekovremeno da bih ga završio. Jedino zbog čega sam se svako jutro s veseljem dizao i odlazio na posao bila je sestra Marija. To je bila gospođa od jedno četrdesetak godina, visoka oko 1.78. Imala je svijetlo smeđe obrve i raspuštenu kosu do ramena, koju je obogatila nijansom crvenkaste boje. Oči su joj naprotiv bile izražajne tamne boje. Crte lica su joj bile pomalo grube, naglašen nos, pokoja izraženija bora, velika usta oštro rezanih usnica koja su kada bi se nasmijala otkrivala dva reda prekrasnih bijelih zubi. Ono što ju je činilo zanimljivom bilo je prekrasno građeno tijelo. Nosila je bijelu sestrinsku uniformu koja je dodatno isticala njeno ionako naglašeno poprsje. Bijela košulja sužavala se u struku na sigurno kojih 75 cm tako da joj je trup imao pomalo atletski V izgled. Od uskoga struka košulja se prelijevala preko oblih bokova (vjerojatno nekakvih 100 cm) i završavala tik ispod utegnute guze. Tu je njeno tijelo nastavio pokrivati uski bijeli šos koji bi kod bilo kakve kretnje naglašavo bedra. Ponekad mi se činilo da se na bijeloj robi istaknu halteri, ali ipak mislim da je to bio samo plod moje prebujne mašte. Šos je završavao tik iznad koljena, te su na vidjelo izbijale njene prekrasne noge. Noge su joj bile malo jače građe, ali vretenastog i čvrstog izgleda. Uvijek je nosila hulahupke svijetlosmeđe boje, nešto kao boja kože. Pogled na njene noge s lijepo izraženom Ahilovom tetivom bio je nevjerojatan. Kada god bi bio u prilici pasao bi oči na njoj. Najviše bi volio kada bi se naslonila na rub stola i ispružila noge, kao da ih proteže. Često je znala stati pred ogledalo i popravljati kosu, okrenuta leđima što bi meni omogućavalo nesmetano uživanje. Osim dobrog stasa imala je i otvorenu, vrlo prijaznu i ljubaznu narav tako da sam stvarno rado s njom provodio vrijeme. Jedne večeri tako se zbilo da smo slučajno, iako sada mislim da je ona to uredila, ostali noću dežurati ona i ja sami na odjelu. Naravno da je tu bio i doktor, ali se on skupio na spavanac, a nas smo dvoje ostali sami u sobi. Bio sam kao i obično mrtav umoran i pospan. Vrijeme smo utukli pričajući. Kao i mnogo puta prije stala je pred ogledalom i sređivala kosu. A ja sam kao i mnogo puta prije blejao u njene noge. Pogled sam polako dizao gore na okruglo dupe, uski struk, široka prsa i na kraju na prozirno nalakirane prste koji su prolazili njenom kosom. Uto mi je zastao dah. Primijetio sam da me cijelo vrijeme promatra u ogledalu. Brzo sam maknuo pogled u stranu. Pomalo sam se zacrvenio jer sam znao da me je skužila. – ˝Baš imamo lijepo vrijeme˝, promrmljao sam tu glupost u neprilici.