Dodiri sa prijateljicom

Probudila sam se kasno, vec je odavno proslo podne. Bolno tijelo, a pogotovo intimni dijelovi podjsetili su me odmah na proslu noc. Obuzela me cudna mjesavina osjecaja krivnje i srama, ali i uzbudjenja sa druge strane, zbog svega sto se desilo. Pogotovo kad sam se sjetila Vesne, koja je ocito bila zgadjena mojim postupcima i svime sto je vidjela. A onda sam se sjetila i Krese, koji je takodjer sve vidio. Barem sam pretpostavljala da je. Dugo sam lezala na ledjima u polumracnoj sobi i razmisljala o svom zivotu, o svemu sto se desilo u zadnjih par dana, o tome u sto sam se pretvorila, sto sam napravila i sto mogu ocekivati kao posljedice. Grad u kojem sam zivjela nije bio mali, ali nije bio ni New York ili London, gdje sam se mogla izgubiti u masi, preseliti se u drugi dio grada ili slicno. Nije definitivno bio mjesto gdje sam bila samo jedna anonimka bez obzira na svoje postupke. Znala sam da ce se glas brzo prosiriti i da nece dugo proci prije nego ce vise ili manje svi, pogotovo muskarci, znati tko sam i sto sam radila. Sjetila sam se i slika na internetu, sa gangbanga od prije samo par dana, koje su tamo bile i nisam ih mogla skinuti jer nisam vise znala lozinku na stranici. Sjetila sam se i kamera koje su sinoc snimale i skljocale cijelo vrijeme. Sve u svemu, bojala sam se pomalo za svoju buducnost. Bojala sam se i da moji roditelji i rodbina ne saznaju o svemu tome.Vrtila sam mobitel po rukama. Htjela sam zvati Vesnu, ali nisam znala kako bi reagirala. Nekoliko sam puta prevrtila njen broj iz adresara, ali nisam mogla napraviti i korak naprijed i pozvati je. Mozda da joj napisem SMS? Pocela sam ga pisati, ali rijeci mi nisu dolazile, bar ne suvisle rijeci koje su mi izgledale smisleno. Lezala sam tako sigurno preko sat vremena nemajuci snage ustati, kad me prenuo zvuk mobitela. Pogledala sam u displej, broj mi je bio nepoznat. Nisam se javila. Zvao je jos nekoliko puta, ali sam i dalje ignorirala poziv. Tada sam cula zvuk dolazeceg SMSa. Otvorila sam ga. U njemu je bilo samo nekoliko internet adresa i nista vise. Ustala sam i sjela za kompjuter. Upisala sam prvu adresu u browser i stisnula Enter. Ono sto sam vidjela smrzlo me, svaka mi se dlacica na golom tijelu najezila. Bila je to prilicno popularna domaca stranica sa besplatnim amaterskim porno sadrzajima, i na samom vrhu bio je link sa naslovom “Divlja redaljka na parkingu”. Vec i na maloj slicici kraj linka bilo mi je jesno o cemu se radi i tko je glavna zvijezda stranice. Otvorila sam stranicu sa doticnom “pricom”. Sastojala se od tridesetak slika snimljenih sinoc na parkingu. Na vecini sam bila na haubi auta, okruzena nekolicinom muskaraca u razlicitim pozama, ja potpuno gola, oni u meni, na meni, po meni, kraj mene… Kao iz najzescih pornica, bilo je brutalno i zestoko, i vrlo dobro se vidjelo da sam ja djevojka koju rasturaju. Popratni tekst je objasnjavao o cemu se radi, cak me i imenovao pravim imenom. Otvorila sam i ostale stranice iz SMSa. Slicne stranice, slicni sadrzaj, a onda i nesto sto me dodatno sledilo, web stranica domaceg trac-magazina, poznatog po zutilu i sklonosti skandalima. Web clanak je pokazivao nekoliko najeksplicitnijih slika, uz najavu mnostva novog i ekskluzivnog sadrzaja u tiskanom izdanju. Opisivali su me kao poznatu, najvecu droljicu grada, vrlo sklonu slicnim akcijama. Nije bilo sumnje da ce se “vijest” i slike vrlo brzo prosiriti internetom i da ne mogu nista uciniti u vezi toga. Ugasila sam kompjuter i vratila se u krevet. Sklupcala sam se i plakala dugo, mozda i pola sata. Ponovo sam zaspala. Probudio me zvuk mobitela. Ponovo je zvonio, ovaj put poznati broj. Bila je to Vesna.