Nije bilo druge nego da joj iskreno priznam kako znam da me vara i kako znam da joj je taj tip ljubavnik. Najprije je sve negirala. Očajnički se trudila izmisliti nekakvu suvislu priču kojom bi me uvjerila da griješim iako je znala da od toga nema koristi. Tada sam i ja napravio grešku. Njezino ponašanje toliko me razljutilo da sam joj odlučio nabrojati ljubavnike za koje sam znao a posebno sam joj na nos nabio avanturu s mojim znancem koji nam je dolazio u kuću. To je onda rezlutiralo time da je briznula u plač. Shvatio sam da smo oboje pod stresom i da se moramo otarasiti tog neugodnog tipa. Ona je još više bila isfrustrirana jer sam ja u ljutnji koja me obuzela spomenuo razvod braka.
Jednog dana kada ju je tip nazvao zamolio sam je da mi da telefon i odlučio sam porazgovarati s njime. Objasnio sam mu kako sve znam i kako je sad došlo vrijeme da je ostavi na miru. Za divno čudo razgovor s njim čak nije bio ni neugodan. Djelovao je razumno i smireno, nadasve kulturno što me je čak iznenadilo ali i zavaralo. Rekao je kako shvaća situaciju i da mu je žao zbog svega te kako jedino želi da se nas troje nađemo i u miru, normalno, porazgovaramo. Činilo mi se to u redu pa sam naivno pristao. Pitao je može li doći kod nas doma i ja sam pristao.
Dan-dva kasnije on je i došao kako smo se dogovorili. Uistinu je djelovao posve smireno i u redu. Rukovali smo se i sjeli u dnevni boravak, ja, on i moja žena. Ponudio sam ga pićem i vrlo brzo smo zapodjenuli razgovor zbog kojeg smo se i našli. Ukratko sam mu objasnio da sve znam i da sam preko svega prešao, ženi oprostio a i ona želi ostati u braku sa mnom. On je opet rekao kako sve razumije i kako mu je iskreno žao što je njoj, a i meni, prouzročio svu silu neugodnosti. Priznao je da se iskreno zaljubio i pogriješio. Primjetio sam da je ženi laknulo. Napetost je kod svih nas na očigled popustila.
Prva naznaka da tip ne misli baš tako kako priča pojavila se u trenutku kada je žena otišla u kuhinju skuhati kavu. Dok je nije bilo u sobi počeo mi je pričati kako je i ona njemu uzvraćala ljubav i govorila kako će se rastati te udati za njega. Kako mu pričala ne baš lijepo o meni i slično. Kada se žena vratila on je prekinuo te priče. Opet je bio fin i uljudan do maksimuma. U trenutku kada je odlučio otići zamolio me, gotovo skrušeno, bi li imao nešto protiv da on i moja žena odu sami negdje na kavu i još malo popričaju? Moram priznati da me je zbunio. Pogledao sam ženu i ona se kolebala a onda konačno rekla kako može ali negdje u blizini i to najviše pola sata. Pristao je a i ja se više nisam protivio.Otišli su, on u svom autu a ona s našim autom.
No umjesto pola sata to se oduljilo na skoro dva sata. Pokušao sam je zvati na mobitel ali bio je isključen. Sad sam se već iskreno zabrinuo. Napokon kada je žena stigla doma laknulo mi je. Naravno da sam je pitao gdje je tako dugo. Ispričala mi je kako ju je molio i kumio da ne prekidaju, kako je on i dalje spreman oženiti je, čak je i plakao. No, kako je rekla, na kraju je shvatio da je ipak kraj. Mislio sam kako nemam razloga ne vjerovati joj da je bilo tako. Kasnije je ispalo da je sve to uglavnom bilo točno samo je izostavila jedan vrlo bitan dio priče.
