Mala Ana i mali Boris su bili nerazdvojni. Osim spavanja oni su po cijele dane bili zajedno bilo u jednoj bilo u drugoj kući a najviše su se igrali vani. Njih dvoje su bili potpuno različiti ali zato su se izvrsno nadopunjavali i dobro utjecali jedno na drugo. Ana je bila godinu dana starija ali i po prirodi je bila samostalno dijete, recimo sama se oblačila, sama se hranila,znala se sve gdje se što nalazi, znala na primjer uzeti voće i povrće iz vrta i oprati prije jela dok Boris takve radnje nije znao odraditi samostalno.
S druge strane Boris je sa četiri godine naučio čitati a nešto kasnije i pisati. Mogao je pratiti filmove na televiziji, znao je sve pjevače i glumce, države i gradove i po tom pitanju bio je napredno dijete. Tako da je Ana uz Borisa naučila čitati i pisati a Boris se uz Anu naučio biti samostalan i snalažljiv. Cijele dane su bili zajedno, igrali se, istraživali svijet. Stalno su govorili da će biti muž i žena kad odrastu. Naravno nije nedostajalo niti nestašnih igrica. Nisu se sramili gledati jedno drugo dok piške a ubrzo su igre kuhanja prerasle u igre mame i tate.
U kućici od drveta i kartona Ana i Boris su često bili goli i simulirali spolni odnos onako kako vidjeli u filmovima ili u sobi svojih roditelja a kad bi se igrali doktora obavezno njega bi navodno bolio kurčić a nju pičkica pa bi onda jedno drugog liječili poljupcima po tim mjestima. Boris je već tada imao erekciju ali srećom ni jedno ni drugo nisu mogli dokučiti kako miš može ući u macu. Puno puta je bilo blizu ali kad bi Ana osjetila nelagodu ili bol prekinuli bi igru ali nastavili opet drugi dan.
Početak kraja njihovog druženja bio je kad je Ana krenula u prvi razred. Zbog blizine nakon škole išla bi kod drugog djeda i bake na čuvanje. Boris se tada počeo igrati sa drugom djecom i rijetko kad bi vidio Anu ali svaki dan bi upitao njenu baku kad će Ana doći.
Godinu dana kasnije Boris je krenuo u školu.želio je ići u školu samo zato jer je Ana tamo. Ipak, od silnog isčekivanja njihov kontakt u školi sveo se samo na kratak susret na stubištu. Tada bi se pogledali i nasmijali. Nešto više kontakta imali su samo tokom proslava rođendana. Tradiciju pozivanja na rođendane održavali su tokom osnovne škole i bili bi jedini pozvani koji nisu iz istog razreda. Zahvaljujući Ani, njezine kolegice su tretirale Borisa s više tolerancije nego ostale klince iz nižeg razreda.
U to osnovno školsko doba jedine kontakt između Ane i Borisa kojeg vrijedi napomenuti bio je kad je Ana bila osmi a Boris sedmi razred. Ana je već bila razvijena cura, visoka. Nije baš bila ljepotica, tek cura prosječnog izgleda, duge crne kose i mršava. Boris još nije fizički započeo transformaciju u muškarca i bio je za glavu manji od nje. Čak i kao takav bio je kao i ostali vršnjaci vragolast po pitanju cura. U redu za marendu igrom slučaja Ana je bila zadnja u redu iz svog razreda a Boris i njegov prijatelja su stajali iza nje. Uobičajena je pojava da dečki u takvim situacijama u gužvi koriste priliku i hvataju cure za guzu pa je tako bilo i ovog puta. Nije Boris bio taj koji je htio pipati Anu ali njegov prijatelj je uzeo njegovu ruku i stavio je na Aninu guzu i brzim potezom uštipnuo je. Ana je bila ljuta i okrenula se. Opalila je šamar Borisovom kolegi a Boris je zažmirio i namjestio lice očekujući šamar.
