***
Stigla je i ta nedjelja. Uredio sam se za taj dan, obukao odijelo i kravatu. Naravno, nisam otišao praznih ruku, već sam samo za tu priliku sa sobom pokupio bocu skupocjenog šampanjca, kojeg sam dobio od jednog prijatelja iz Francuske i kojeg sam čuvao za neku posebnu priliku, iako dugo nisam bio siguran za koju. Dakle, očito je ovo bila ta posebna prilika. Osim toga, usput sam u cvjećarni kupio i buket ruža za gospođu, Larinu mamu. Kako sam se približavao Larinoj kući, tako me, bez obzira što je moja Lara uspješno obradila roditelje, sve više obuzimala nekakva nelagoda. Međutim, tada sam rekao sam sebi: „Dok si ju jebao i pumpao, tada ti nije bilo nelagodno. A poslije jebanja nema kajanja.“.
Pozvonio sam, a vrata su mi zajedno otvorili Larini roditelji. Odmah sam im predao poklone, a otac je rekao: „Dobrodošao, prijatelju! Uđi slobodno, raskomoti se i osjećaj se ko doma!“.
Kad sam ušao u dnevni boravak, tamo me dočekala Lara. Danas je bila posebno lijepa, a njezin osmijeh je još više isticao njezinu ljepotu. Bacila mi se oko vrata i izljubila me.
„Ljubavi, konačno si stigao!“, kratko je izustila i čvrsto me grlila. Tako smo bili neko vrijeme zagrljeni, a njezini roditelji su nas šutke promatrali. Napokon, majka reče: „Od ranog jutra govori samo o tebi. Ja nisam mogla doći do riječi, ona je danas izgovorila toliko riječi koliko ih nije izgovorila cijelog života, a gotovo svaka druga riječ je tvoje ime.“
I otac se pridružio razgovoru. „Sve što smo pripremili, sve je bilo kako je Lara htjela. Jedino nju imam, uvijek mi je bila dobra kao kćerka i ne želim učiniti ništa što će poljuljati njezinu sreću. I zato sam odlučio da joj udovoljim u potpunosti. Ručak je pripremljen točno onako kako ti voliš.“.
„Isuse Bože, pa niste trebali, meni je dovoljna čast da ste me pozvali i…“, tu sam počeo zamuckivati. „…i…i da ste… pristali…“.
Tada je majka rekla da će njih dvije otići u kuhinju i tamo dovršiti posao, a ja sam ostao s ocem. Uz povremeni smijeh iz kuhinje, nijemo sam slušao očevu priču o Lari. Otac mi je ispričao sve: kako je Lara opsjednuta mnome, kako je uvijek pričala da ju ja jedini mogu utješiti kad ju iživciraju kolegice i kolege u razredu, kako ju ja jedini nikad nisam zezao ni vrijeđao (što je zaista bila istina), kako je priznala i ono kad se skinula preda mnom, te na kraju kako je došlo i do toga da je zatrudnjela sa mnom. Na kraju je zaključio: „Budući da si se zapravo uvijek odnosio prema njoj kao prema osobi vrijednoj poštovanja, a ne kao prema tek nekoj klinki koju svi gledaju kako gledaju jer se ne uklapa u neke njihove norme, vjerujem da ste vas dvoje jednostavno rođeni jedno za drugo. Nadam se da ćeš ju voljeti i nakon vjenčanja kao i do sada. U to ime živjeli!“. Pritom je dignuo čašu, a Lara, koja je u međuvremenu došla iz kuhinje, poletjela mu je u zagrljaj, sva radosna, što se moglo i čuti po njenom oduševljenom vrisku. Ja sam ostao zatečen, ili bolje rečeno, iznenađen. Nekako mi je sve bilo kao san. „Ne, to se ne događa! Uskoro ću se probuditi i sve će opet biti po starom…“, vrtjele su mi se misli sve dok me u jednom trenutku nije prekinuo Larin otac.
