Ova moja priča najmanje ima veze sa skijanjem. I sa zimom i snijegom. Naprotiv, i danas me obuzme val topline kad se sjetim te noći sa 6. na 7. siječnja. Nakon 12 godina braka teško da se čak mogu i prisjetiti trenutaka kad sam drhtala od uzbuđenja, kad su me prolazili trnci pri svakom dodiru i kad mi je zastajao dah toliko puta u jednoj noći. Do ta Sveta tri kralja. Zapamtite baš to – tri kralja.
Nisam nešto luda za skijanjem, moj suprug je uvijek taj koji nas je vukao svakog siječnja u planine, ja sam uvijek za toplije destinacije, sunce, palme, kokteli… Pošto je on iz ugledne obitelji, oduvijek “pun para”, visoko pozicioniran na društvenoj ljestvici, okružen “galantnim” ljudima, da se pristojno izrazim, naše destinacije su redom bile St. Moritz, Lech, Val Thorens…
Moja menadžerska pozicija i fakultetska diploma njemu je odgovarala kad me predstavljao prema van, a unutar četiri zida ipak je više volio da sam podložna njegovim željama, podatna i predvidljivo čedna. S godinama to mu je nekako postajalo dosadno i u krevetu sam se sve češće morala pretvarati u nekog drugog, nekog tko će ga učiniti ljubomornim i tko će u njemu probuditi neku emociju, nešto novo i nepredviđeno.
Kad smo istrošili i te maštarije i igrice, u njemu se probudila želja da napravi još jedan korak dalje. Da u maštarije koje si pričamo uvedemo nekog trećeg, kasnije i nekog četvrtog, petog…U početku sam se teško upuštala u takve razgovore, ali, uglavnom nakon kojeg pića, moja mašta si je dala oduška pa su naše seksualne igrice dobile sasvim novu dimenziju. I tako sam to doživljavala, kao male maštarije. Sve do tog skijanja…
Neću vam otkriti destinaciju, ali suprug se iz znatiželje unaprijed raspitao postoji li u blizini neki swingerski klub, čisto da si naše maštarije još malo podebljamo. Nisam ni sanjala da ću u jednom takvom i završiti. Jedne večeri na inicijativu mog supruga napustili smo naše društvo i otišli na “solo turneju”.
