Bože sveti, nikada mi nije padalo ni na kraj pameti da bi jednog dana mogao sjesti za kompjuter i napisati nešto ovakvo. Istinito.
Šta reći. Zovem se Željko i imam 22 godine. Živim s mamom i sestrom u zagrebačkim Šestinama. Tata je otišao kada sam bio još toliko malen da ga se i ne sjećam, a pogotovo ne sestra koja je dok se to zbivalo bila u trbuhu.
Mislim da stari i nije svjestan da ima kći. Barem ne ovu.
Cijeli život bilo mi je normalno gledati mamu koja se mučila ko životinja kako bi nam pružila koliko toliko pristojan život. Radila je u državnom poduzeću na višem položaju no što bi ga danas dobila samo sa srednjom, ali kada bi zagustilo (pogotovo po zimi zbog računa za plin) uvijek se s posla vračala s Oglasnikom pod rukom I onda nazivala razne ponude za honorarne poslove čišćenja i sl.
Takav ritam, ali i kardinalno razočaranje u muškarce koje joj je pružio muž koji ju je ostavio s malim I nerođenim djetetom nisu je tjerali na upoznavanja novih tipova. Uopće nije imala društveni život, barem ne koliko ja znam. Bilo je par bijednih pokušaja poslije kojih je danima bila još sjebanija jer se uredno ispostavljalo
da su ti likovi bilo oženjeni, ludi, zainteresirani za jamčenje za kredit ili druge neromantične pobude.
Kada se auto zaustavio i neko došao po nju, nije nas kao ostale samohrane majke skrivala dok se tip dovoljno ne navuče pa prihvati i djecu, već nas je odmah pokazivala, onako u hodniku i držeći zagrljene oko ramena, pognuta lovila pogled jebača. Kao skroz mali dečkić znao sam što treba zapaziti – mamine prkosno stisnute zube, gotovo plačne oči kojima je strijeljala muško lice iznad nje i tražila dokaz makar ravnodušnosti na njemu. No, to se nikada nije dešavalo. Otvoreno smo im se gadili i niti jedan od tih muškaraca iz hodnika više se nije pojavio. Kasnije sam naučio da se to zove teorija o kravi i teletu, a majka je to shvatila na svojoj kičmi pa je na posljetku I prestala pokušavati. Ako nas vlastiti otac nije htio, šta je mogla očekivati od drugih tipova?
Tragično za ženu od 43 godine. Tugu je gušila u pretjeranom radu, a kao točka na i bilo je čudovište u koje se sestra pretvorila u srednjoj školi. Pubertet je jedno, no ona je podivljala. U posljednje dvije godine ne sjećam se da sam s njom izmijenio i jednu suvislu rečenicu. Ni mama ni ja nismo tu ništa mogli, pa sam prolazeći kraj
zagrebačkih štajgova samo čekao dan kada ću je vidjeti kako naslonjena na fasadu s pivom u ruci prodaje muf.
Mama je sve glasnija i sama spominjala tu mogućnost kriveći sebe, a ja sam je uvjeravao kako je Lana jednostavno takva i da to nema veze s nikim i ničim.
Jednog petka u osam navečer mama je došla pijana doma. Sestre nije bilo, što nije čudno. Već godinama doma samo spava, i to povremeno. Nisam htio pokretati temu alkohola, po kome je majka sve češće smrdila, ali nisam mogao ni ignorirati problem koji očito ima. Prošli vikend našao sam je kako leži na stepenicama ispred kuće.
Susjedi su je samo gledali i prolazili, dok netko napokon nije pozvonio i otrčao prije no što sam stigao otvoriti.
0