Obzirom na sve što se sinoć izdešavalo, prišao sam joj oprezno. Bilo mi je krivo što nismo razmijenili niti jednu
riječ o tome kako ćemo se ponašati sutra tj. sada. Što se mene tiče, sve što sam želio bilo je stisnuti se uz nju.
Mama je izgledala nemjerivo seksipilnije nego inače. Ne znam dali je nešto napravila sa sobom, ili sam je nakon
što smo bili intimni gledao drugim očima. Nosila je streč traperice sa uvučenom bijelom potkošuljom na kojoj se
preko sisa rastezala briljantičima napisana riječ DIESEL. Mislim, ni inače nije izgledala kao mame mojih
prijatelja; pazila je kako se oblači, uvijek je bila u nečem mladenačkom a nije bila rijetkost ni da nosi stvari iz
sestrinog ormara.
«E bok!», glasno sam rekao ulazeći u kuhinju. Nastojao sam zvučati što opuštenije. Okrenula se i uz
najnormalniji osmijeh, kao da se ništa nije desilo, odvratila. Ok, onda ćemo tako igrati.
Znakovito sam pogledao u treći tanjur na stolu. Uvijek je bio tamo, iako sestra praktički nikada nije jela s nama.
«Doma je?»
mama je slegnula ramenima. Znao sam da ju je to pitanje uznemirilo, jer, ma koliko željela da smo svi na okupu,
teško da će večeras biti iznimka.
Da budem potpuno iskren, ovo je bio prvi put da sam htio da Lana ne dođe. Sjeo sam za stol pokušavajući
dokučiti što mama misli. Dali da nešto kažem? Pokrenem temu…? Bolje ne. Nek ona odluči kako ćemo dalje. U
tom trenu se okrenula,
«Pogodi što imamo za večeru? Tvoje omiljeno… Ramstek na grill tavi!», nagnula se i cmoknula me u obraz.
To je bio dobar, štoviše, odličan znak.
Minutu po minutu, sve je išlo začuđujuće normalno. Zapravo, čak i bolje od toga. Mama je bila jako dobro
raspoložena unatoč tome što je Lana opet tko zna gdje, samo ne doma. Pričali smo o bezvezarijama tipa posla i
sl, kao da se jučer nismo samozadovoljavali u mom krevetu.
«Ideš negdje večeras..?», nisam osjetio da misli na nešto posebno, no ipak mi se učinilo kao da to pitala sa
stanovitom nervozom. Nastala je pauza u kojoj smo se oboje od nelagode nasmijali.
«Ma ne…Ti?»
«Ja? Pa ne, nigdje…»
Najbolji opis situacije bilo bi da smo glumatali normalnost, što je samo po sebi bilo glupo obzirom da smo bili
sami i nismo se imali pred kime prenavljati.
«Hoćeš dok ja perem suđe otići do videoteke po nekaj…? Mislim, ako ti se gleda film s mamom.»
Opet grčeviti smijeh.
«Naravno, super…», baljezgao sam.
»Uzmi nešto dobro…samo mi nemoj akcioni opet donijeti, molim te… Ljubavna drama, tak nekaj…»
«Ok, pitanje je šta imaju. Tip mi je rekao da se ovi bolji moraju rezervirati…»
Osjetio sam lagani udarac u trbuh kada je mama sjela na fotelju umjesto sa mnom na kauč. Kao da je to bio
dokaz kako je ono sinoć bilo jednokratno ludilo uzrokovano alkoholom, nešto što se više pod nikakvim
okolnostima ne može ponoviti.
Uopće se nisam mogao koncentrirati na gledanje filma kad sam cijelo vrijeme zirkao u mamu i probao uhvatiti
neki signal. Čak sam pomislio i na to da je opet napijem, ali sada me mama već toliko obuzela da je nisam htio
imati na prijevaru. Ako će se nešto desiti to mora biti dobrovoljno, zato što ona ima iste osjećaje kao ja a ne jer
0