Gledao sam za njom, a ona je iz torbe izvadila vlažne maramice i krenula brisati pičkicu. Pogledala me i nasmijala se. Ostatak puta do Slavonskog broda (cca sat i pol) se pravila da me nema. Meni isto nije teško palo, jer sam bio zadovoljen.
Dolaskom u Slavonski brod oboje smo krenuli van iz autobusa pa sam ju pitao kako se zove i hoćemo li razmijeniti brojeve mobitela. Odgovorila mi je da ju nisam pitao za ime prije nego što sam ju izjebao pa mi ga neće reći niti sada. Također, broj mobitela mi neće dati, jer je udana i ovo je bilo jednokratna avantura.
Od tada svaki put kad putujem autobusom na relaciji Zagreb – Slavonski brod pogledom prođem cijeli autobus ne bi li ju opazio. Za sada nam se još nisu poklopili putevi, ali možda će nam se poklopiti idući put.
