Sjele smo ponovo sa njim u auto da nas odvuce na autobusku stanicu.Tijekom voznje osjecala sam se nelagodno u njegovoj blizini ,zbog onog cudnog pogleda kada smo ga pitale za iznos stanarine.Stigla sam kuci i vise me nije bilo briga za gazdu stana ,bilo mi je drago sto smo pornasle tako dobar ,a jefin stan.
Stigao je konacno i taj dan kada sam krenula za Sarajevo tata me je odvukao ,kada smo stigli Sandra je vec bila u Sarajevu odlucile smo pozvati gazdu Zorana.
Stigao je upoznao se sa mojim ocem ,dao nam kljuceve od stana i pozelio srecu na fakultetu.
Uskoro je pocela studentska godina ,predavanja ,vjezbe i sve ostalo ,ja sam se lagano navikavala na studentski zivot.
Oko stana nije bilo nikakvih problema Sandra i ja smo se dobro slagale,mada sam joj malo zamjerovala sto je cesto u gradu,a sa gazdom Zoranom nije bilo problema.Placale smo stanarinu u toku mjeseca nije bitno kada uvijek u nekim kaficima gdje je on cesto pio kafu sa svojim drustovom.
Prva tri-cetri mjeseca su prosla bez ikakvih problema.
Stigao je januar , pripreme ispita i najtezi period.Stigla sam sa faksa, skinula jaknu ,a na sebi sam imala majicu ,farmerice ,crne najlonke jer je vec zima u Sarajvu uveliko vladala.Odmah po dolasku u stan ostisla sam u sobu i pocela uciti.
Kada sam vec mislila napraviti prvu pauzu zauclo se zvono na vratima.Mislila sam to je Sandra super dosla je iz grada popit cemo kafu pa dalje,ona je obicno po cijeli dan bila u gradu.Bez gledanja na spijunku’ otvorila sam vrata,kad tamo gazda Zoran.
Malo sam se iznenadila ali ubrzo ga pozdravila “Dobar dan Zorane” ,”dobar dan” odgovorio je sa osmjehom i rekao da mu je cudno kako se nismo javile da platimo stanarinu aa to je vec bio 20 u mjesecu.Bila sam zbunjena direktnim pitanjem , ali sva ta priprema ispita tako da sam zaboravila na stanarinu.
Pozvala sam ga u stan i rekla mu da me saceka u dnevnoj, dok ja odem po novcanik u sobu.Prilikom prolaska kroz hodnik osjetila sam kako je na kratko zastao i pogledao u mom smjeru jos uvijek sam bila u farmericama koje su dobro oslikavale moju guzu , pa sam cula kako zatvara vrata dnevne.Usala sam u sobu uzela torbu i izvadila novcanik ,kad ono sranje imam svega 60KM , blam me hvatao , kako da kazem da nemam dovoljno sada tu novca.Gazda Zoran je razumljiv covjek mogu sutra odnjeti pomisila sam se i vratila se u dnevnu. Sjela sam u fotelju , a preko puta mene je bio Zoran,Nisam znala kako da kazem pocela sam zamuckivati i on je shvatio da trenutno nemam novca kod sebe.
Malo je promjenio izraz lica i rekako kako je on i suvise korektan kada je dopustio da mi odredimo visinu stanarine.Osjetila sam da se uznemirio.Rekla sam sutra cu doci sa Sandrom i donjeti..na sto me on prekide i rece briga me za Sandru,Bilo mi je cudno zasto je to rekao,vec sam pocrvenjela od blama i on je to primjetio.Ustao je i dosao do fotelje i rekao mi kako nije strasno to sto nemam trenutno novca kod sebe i naslonu se na moje rame uz smjesak.
Rekao je “hajde da ti oprostim ovaj mjesec kompletan iznos stanarine ” tj samo moj dio (150KM) .Bilo mi je cudno ali sam rekla”ako mozete bilo bi mi super, tezak je zivot studenta”.
