U slučajevima kad su djeca posvojena uvijek je dvojba da li treba čekati da dijete malo odraste pa mu tada objasniti stvari i reći istinu ili ga upoznati sa time dok je još mali. S obzirom da je Armin bio napredno dijete, Josip i Radmila su mu rekli da osim njih na svijetu postoje još jedni ljudi koji su također njegovi mama i tata. Kasnije su mu rekli i da ga je ta druga mama rodila a mali je sva ta objašnjenja prihvatio riječima: -”Pa ja samo onda bolji od drugih kad imam dvije mame i dvije tate.” Njihovo je mišljenje bilo da djetetu treba reći čim prije, prije nego da čuje od druge djece ili da ne ostane u šoku kad jednog dana sazna istinu. Jedino što je ikakve veze imalo sa biološkim roditeljima je mali zlatni privjesak na sunce čijih 5 zraka vijuga samo iz gornje polovice.
Ljubav koju je dobivao bila je neizmjerna tako da Arminu kao djetetu nije smetala činjenica da njegovi mama i tata nisu njegovi biološki roditelji. Imao je djetinjstvo kakvo se samo poželjeti može. Više puta tokom odrastanja Josip je Arminu rekao da ukoliko želi potražiti svoje biološke roditelje da će mu pružiti podršku i pomoći pri tome ali Armin je rekao da ga to ne zanima.
Josip i Radmila također su bili sretni. Sagradili su kuću na tri kata i uselili su se u prizemlje iste, a od gornja dva kata napravili su četiri apartmana plus jedan u potkrovlju. Ubrzo su počeli zarađivati iznajmljivanjem tako da im je nešto ušteđevine ostalo a dobivali su i novac od najma stana u Frankfurtu te su mirno čekali da im krene mirovina koju su zaslužili za tridesetak godina rada u Njemačkoj. Josip je velik dio kuće izgradio sam, naravno ono što se može. Nerijetko bi i Radmila pomagala oko građevinskih radova. Nije se ustručavala uzeti lopatu ili nositi kante betona. Po dolasku na Krk još je jedna stvar došla na svoje, naime Josip je ponovno počeo jebati Radmilu. Sad su bilo slobodni od posla. Čim bi Armin otišao u školu Radmila bi dobila svoju porciju a nekad i popodne. Čak i kad su zakoračili u šezdesete svakodnevno su imali seks. Radmila se voljela jebati više nego ikad a Josipu viagra nije trebala.
Radili su to sve dok nažalost nisu oboljeli. Radmili je dijagnosticiran karcinom ali se uspješno borila s tim dugo vremena. Josip je bio zdrav ali jednog dana mu je pozlilo. Otišao je u bolnicu i više se nikad nije vratio. Nije bilo spasa. Tada se i Radmili stanje naglo pogoršalo tako da je i ona otišla nepuna 3 mjeseca nakon svojeg muža kojeg je upoznala još sedamdesetih godina dok je radila kao pomoćnica u radničkoj menzi građevinske firme u Frankfurtu. Tek nekoliko dana nakon što je došla u Njemačku dok je ljubazno stavljala hranu na tanjure radnicima, u nju se zagledao visok plavokosi momak koji je stigao u Frankfurt tek nekoliko mjeseci prije nje. Kad su shvatili odakle su počeli su se družiti a sve ostalo je jedna lijepa ljubavna priča.
Armin je bio na prvoj godini elektrotehničkog fakulteta kad je ostao sam. Ta godina za njega je bila katastrofalna. Najprije je prekinuo sa djevojkom a zatim se totalno razočarao u fakultetu te na kraju ostao bez roditelja. Još kao dijete bio je zaluđen helikopterima a kad je postao stariji ljubav prema helikopterima zamijenili su dronovi. Izrađivao je projekte, zanimala ga je robotika, elektronika, informatiku je znao jako dobro, a elektrotehnika je bila samo karika koja je nedostajala u lancu da bi se posvetio poslu sa dronovima. Ubrzo je shvatio je na našem zastarjelom načinu školovanja neće ništa naučiti pa se je sljedeće godina prebacio na studij informatike ali je doživio još veće razočaranje.