Curu sam izgubio na partiji biljara – I dio

Nisam disao. Oči su mi bile zalijepljene za bijelu kuglu koja se uz glasan prasak zabila u osmicu i zanijela je prema drugom kraju stola. Svjesnost glatkog drvenog štapa pod prstima. Hajde… cijela prostorija napeto je gledala kako se zaustavlja na samom rubu zelene površine. «Uh, jebiga stari!», Vijeko je zaključio otpivši gutljaj iz krigle točenog. «Baš jebiga…», zabrinuto sam sjeo. Dok je frend pokušavao bolje, pogledao sam svoju Azru kako se pomalo dosađuje. Zapravo sve što sam u tom momentu želio bilo je dovršiti igru, pokupit lovu i odvest curu doma. «Jesi dobro?», stavio sam joj ruku na koljeno. Kimnula je i otpila svoj sokić. «Sedmica ide ovdje, trojka tam i za kraj – osmica tranu.» «Zajebavaš?», snebivao sam se nad Vijekinim glupim planom. «Nemoguće!» «Misliš?», kulerski me pogledao. «Ajde baš da vidim…», odmahnuo sam rukom. «Gledaj, gledaj…», bacio je još petsto kuna na stol. «Stari, malo si previše popio», zakolutao sam očima prema stoliću na kome su stajale iskapljene krigle. «Prpica? Usro si se, ha..?» «Bed mi je da te skroz oderem… i nemam više para.» Vijeko me posprdno pogledao, «Al ja zato nisam suh. Evo još petsto na sve ovo…a ti, ako si frajer, ponudi nešto drugo!» «Na primjer…?» Postajalo je zanimljivo pa sam odskočio sa stolice. Nije on rekao ni riječ, al mu je pogled odlutao u kut u kome je sjedila Azra. Trebalo mi je malo vremena da shvatim na što točno misli. Onda sam ga glasno stjerao u kurac. «Kaj misliš da ću se kladit u pičku svoje cure??? Hahahah!!!» «Pa ja bi smjesta prihvatio na tvom mjestu… Mislim, kad si tak siguran da nemam šanse.» Pogledao sam Azru koja je djelovala jednako zabezeknuto kao i ja. «Ajde, papci!», Vijeko je stiskao obraćajući se samo mojoj curi. «Nemaš niš protiv, ha maco? Darko ti može svakaj lijepoga kupiti za te pare, znaš…» «Daj se saberite, jebo vas!», nervozno je cugnula. Nije se dao smesti. Iz džepa je izvadio još petsto kuna i uredno ih složio na hrpu. Čovječe, to je sad već bila moja plaća. «Jeste sigurni?», zirkao nas je pognute glave. «Alo, alo! Posljednji poziv za luzere!» Okrenuo sam se prema Azri, «Maco, nema šanse da me dobije…» «Kaj bi se stvarno kladio u mene?!» «Nikada, da nisam ziher! Ali jesam… Ima pravo, samo odaberi koje cipelice hoćeš. Vijeko časti!» «Da, al ak dobije? Kaj onda???» «Ma neće, obećavam ti, ja ti garantiram da neće! Isuse, pa ne bi inače nikad…» Iako sam iskreno vjerovao u svaku izgovorenu riječ, čudio sam se sam sebi što sam ovako nisko pao. Jebiga, da sam u lovi ne bi, ovako je bilo previše primamljivo ne zagrist. «Dobro!», odrezala je i prekrižila nadureno ruke na prsima. «Daj više dovršite to i idemo doma!» «Jesmo se onda dogovorili…?», gad se pakosno smješkao. Još jednom sam je pogledao, ipak je na njoj bilo da odgovori. «Da!», rekli smo u isti glas. «Kul!», naguzio se i vježbao potez u prazno. «Samo…još nekaj…» «Kaj sad…?», već me bolno iritirao svojom bahatošću. «U guzu se kladimo, Darkići…» «Molim…?», cura i ja opet smo graknuli iste sekunde. «Čuli ste me. Picu joj nebum ni pogledal. Ali šupak će joj zato cviliti ko krme na kolinju; onjk onjk onjk..ijjjj!!! Hahahha!», prstima si je napravio svinjske uši i cičao po bircu praveći se da je prasac. Nije to bilo daleko od istine.