Kad žena od sina dođe tati

Zoran je nakon četiri godine uzaludnog studiranja napustio fakultet. Oženio se, skrasio kod nas na spratu kuće i nastavio po starom. Kladionice, utakmice, turniri u malom fudbalu, kocka, piće, žene, sve ga je više zanimalo od vlastite kuće, supruge Sanje, i nas roditelja. Jedinac je i to je žestoko zloupotrebljavao. Supruga ga je preko veze, najvjerovatnije preko kreveta, zaposlila u bolnici u kojoj je radila i to na mjestu radnika obezbjeđenja. Bio sam joj zahvalan zbog toga. Zoran je, moram biti iskren, cijenio taj posao, kasnije sam doznao da je koketirao sa nekim djevojkama u bolnici, ali to je njegov problem. Ipak zabrinule su me sve češće svađe između njega i Sanje, koja mi se požalila suznih očiju i lica crvenog od britkih šamara. Sanja je predivna osoba, zgodna , lijepa, atraktivna, ali veoma odana porodici. Završila je studij geografije i intenzivno smo joj tražili posao. Konačno se zaposlila u jednoj osnovnoj školi i imala svoj mir, svoj dinar i svoje trenutke izbivanja iz kuće. Sanja je crnka, rasna crnka, sa dugom kovrdžavom kosom, lijepim usnama, grudima većim od četvorke, prelijepom okruglom guzom i  skladnim nogama. Često je bila u helankama, moram priznati da sam se divio njenoj figuri. Bio je četvrtak uveče, Zoran i  njegova majka otišli su autom, radili su istu smjenu. Sanja me pozvala na razgovor i kako kaže jednu ljutu šljivovicu. Radio sam tog kasnog popodneva i rane večeri u bašti, pa sam se istuširao, obukao samo majicu i donji dio trenerke i uputio se na sprat. Sanja je imala peškir oko glave, opranu kosu je zgužvala i pokrila peškirom. Na sebi je imala bijelu majicu bez grudnjaka i sive helanke. Tip top mačka, pomislio sam. Pa zašto onaj moj sin traži hljeba pored pogače. Nasula mi je skoro duplu rakiju, nasmijala se, uzdahnula i rekla, – ti si jedini u ovoj kući koji me razumije. Iz nje je krenula bujica riječi o Zoranovom ponašanju. Imala je dokaze da juri druge žene, bila je potpuno nezadovoljna. Rekla je da razmišlja o povratku roditeljima. -Ovdje samo gubim vrijeme, nemam ni muža, on ne želi djecu, zašto da traćim svoje najbolje godine života sa njim. Bilo mi je teško. Iskapio sam čašu rakije, ustao,rekao joj da je u pravu i sišao dole, u prizemlje. Popio sam još dvije-tri rakije, bilo mi je teško i žao Sanje. Bilo je prošlo devet naveče, Sanja je pokucala i donijela nekakvo suđe od ručka i onu flašu sa rakijom. Htjela je da mi sipa još koju čašicu da nastavimo razgovor. Malo sam bio zbunjen, jer sam u to trenutku bio samo u šorcu, raskomotio sam se i nemjeravao sam da malo pogledam sportski kanal na tv. Sanja je sjela na trosjed do mene, lomila je prste procijenio sam da još nešto želi da mi kaže. Insistirao sam, potapšao je po ramenu i rekao joj da potpuno otvori dušu. Zaplakala je i rekla da joj Zoran protekli mjesec nije prišao od menstruacije do menstruacije, da je to pogađa i vrijeđa i da se boji da će prekršiti nekakva svoja moralna načela. -Mila moja, znam da ti je teško, ali ti si gospodar svoga tijela i svojih osjećanja, odluči šta ćeš, u svakom slučaju, bilo bolno ili ne imaš moje razumijevanje i potpunu podršku. Pa na kraju nije Zoran ni jedini ni najbolji muškarac na svijetu, odgovorio sam odlučno.