Preobražaj 1. dio – osobna ispovijest

Pomislila sam da se i moj Ivan ovako dobro zabavlja plešući s nekom odbojkašicom i rekla si pa dobro, smijem se i ja malo bezopasno zabaviti i zavesti nekog muškarca pa makar i ovog starijeg. Kasnije sam s njim i izašla na zrak i pričali smo sjedeći na klupi i bio je pravi gospodin. Zanimalo ga je sve oko mene i udijelio mi je par komplimenata da mi lijepo stoji haljina i da imam lijepe i vitke noge. Malo sam pocrvenjela i slagala da moram otići do frendice. Mislila sam da je to to – postigla sam cilj, uspjela sam ga malo zavesti i sad bi bilo dosta. Našla sam svoju frendicu kako priča i pije sa ekipom te ju upitala za njenog ujaka. Ona se samo nasmijala i rekla da je vidjela da smo stalno zajedno i da ju to ne čudi pošto se njemu raspao brak jer mu je žena otkrila da ju je varao sa mlađom curom koja je radila u njegovoj firmi. Rekla mi je da se pazim njega i da, iako joj je ujak, da je svašta čula o njemu što mi tek mora ispričati, ali ne može ovdje. Meni se smračilo pred očima jer sam si potvrdila ono što sam mislila da taj čovjek želi od mene. Iako sam se ja u sebi pobunila, moje tijelo očito nije tako mislilo jer sam osjetila kako sam napaljena postala od tih ideja i priča. Napokon mi se direktno nabacuje zgodan i stariji muškarac kao iz svih onih filmova koje sam pogledala. Iako mi se istovremeno gadila toliko mi se i svidjela ta ideja da me taj lik iskoristi ovu noć. Nisam si mogla pomoći i golicala me ideja da završim nekako s tim likom. Nekako se opet stvorio kraj mene i nastavili smo priču te mi je u jednom trenutku rekao da sam se užasno promijenila i da sam postala prava ljepotica. Odlučila sam da je tu dosta i da moram kući, a veće je ionako bilo blizu 4 ujutro. Znala da će moj Ivan doći tek kada sunce svane, ali ja sam dosta popila i na radaru sam lika koji bi me htio iskoristiti, a ja nisam sigurna da li bi se mogla oduprijeti iskušenju i zato sam zaključila da provjerim da li koja frendica želi ići na taksi. Otišla sam od njega probijajući se kroz gužvu ljudi. Naravno, svima je na rođendanu postalo tek sada dobro i potpuno su se opustili i ni jedna moja frendica nije htjela ići kući, a frendici koja je slavila rođendan nisam ni htjela reći da idem jer me ne bi ni pustila ovako rano. Izašla sam sama iz vikendice i spustila se par metara niže niz ulicu da se udaljim od buke i nazvala taksi službu koja je rekla da će stići tek za 30 minuta jer je ovo jako van grada. Mislila sam da će mi dobro doći i tih 30 minuta da razbistrim glavu i malo se otrijeznim te sam se stala sporo spuštati pješke nizbrdo. Nekih 10 min poslije čula sam sporo primicanje automobila. Nisam se htjela ni slučajno okretati jer ovako kasno u noći hodam nepoznatim mračnim ulicama u haljinici. Čula sam zvuk kočenja i usporavanja automobila i srce mi je počelo jače lupati. Spustilo se staklo i to je bio Tomislav koji je rekao da zašto hodam sama po mračnoj ulici i da mi to nije pametno. Istovremeno sam osjetila olakšanje da je to on, a ne neki manijak, ali ujedno mi se vratio i onaj osjećaj pomiješanog uzbuđenja i panike.