Savršena sekretarica


Posle par sekundi stiže poruka od Julije.
„I šta sam ja uradila kada sam te osetila tako nemirnog…“
„Rekla si mi. O, kolega, zar ti je toliko drago što me vidiš“
„I?“ pitala me.
„I nisi se bunila što mi je ruka na tvojoj guzi.“ Rekoh da vidim kako će da reaguje.
„Ne bih ne bunila ni da sam to uživo osetila. Rekoh ti da si mi mezimac“
„E jebi ga sad. Kako sam mogao da pretpostavim to.“
„Pa oseti, nisi baš ti toliko naivan. Ne glumi mi tu nevinašce. Vidim ja sve. I kada sedneš preko puta da vidiš šta je to ispod moje haljine, i kada se dvosmisleno našališ. Sve ja vidim. Ne brini“
„Onda opet moram da pitam. Nećeš se ljutiti ako se slučajno zadesim u kuhinji sa tobom?“
„Taman posla….. hahahaa. Pa nisam ja od kamena. I meni prijaju tvoji pogledi.“
„Moram da idem, čeka me drugarica“ Reče i posla poljubac u poruci.

Te noći nisam mirno spavao. Cele noći sam sanjao Juliju u raznim situacijama i pozama.

Jutro sam jedva dočekao. Dolazak na posao sam doživeo kao Diznilend. Dete ide na uživanje.
U 8 sati svi su bili u kancelariji. Kafa se pije koju je Jula skuvala svima.
Ja gorim i gledam ka njenom stolu. A ona u šarenoj letnjoj haljini koja talasa preko njenog tela. Mami me i više nego što sam pomislio sa može.
Nikako da dodje vreme da odu svi i da ostanemo sami.

Malo sam se zaradio, da skrenem misli. Kada eto poruke.
„Ti kolega ništa? Ni reč da mi uputiš?“
„Kako da pišem kada nismo sami?“ pisao sam joj.
„Pa piši, to niko ne vidi. Samo moje oči“ i namig na kraju.
„Pisao bih ja svašta, ali ne znam smem li?“ Pitao sam kao bojažljivo
„Ne foliraj se majke ti, nisi ti tako fin“

Nasmejah se na poruku i odgovorih.
„Nisam fin naravno. A nisi ni ti. Nevaljala si znaš?“
„Znam…. Loži te to?“
„Uhhh još kako…“ poslah joj.
„Još je ja obukla veselo, lagano. A on ništa… Ništa od tebe…“ I par smajlija na kraju
„Pa ti si baš nevaljala. Hoćeš da ti sad dodjem za sto i uzmem te?“ Zapteertih uz osmeh.
„Ajde, čik ako smeš! Hahahaha!“

Goreo sam od želje da je imam. U gaćama mi je bio haos. Digao mi se kao nikada….
Ali kako da je odvojim od svih. Kada ćemo ostati sami.

Posle par minuta, prošla je pored mog stola koji je vodio u našu malu kuhinju.
Bacila mi je pogled sa osmehom koji mi je bio dovoljan da ustanem odmah.
Krenula je da ubacuje sudove u mašinu i pristavi kafu za direktora.
Ja sam došao iza nje i bacio pogled da neko ne vidi da sam ustao.
Uhvatio sam je za struk i privukao uz sebe.


„Opaaaa, dečko konačno stisnuo petlju“ Reče i sama se nasloni na mene.
„Nisi norlmalna majke mi, izludjuješ me a ne mogu ništa da uradim“ rekao sam i jače je privukao uz sebe.

Sigurno je osetila moj kurac na razdeljku svoje male guze.
„Uhh… vidiš da možeš.“ Osetio sam uzdah a ne samo glas.
Ruke sam provukao ispod nje i prihvatio je za grudi. I ispod brusa sam ih lepo osetio.
Nisam mogao da ne osetim tvrde bradavice ispod dlanova.
„Lakše ludače…“ Reče i izvij vrat prema meni. Poljubio sam je u vrat koji je mirisao na lep letnji parfem.

Onda je na moje iznenadjenje okrenula glavu i ponudila mi svoje usne. Prihvatio sam ih i osetio ukus kafe i njenih blagih cigara. Sve me je to jako napalilo.
Osetio sam njenu ruku, kako od se provlači i opipava moj tvrd kurac.

Please wait...
Možda Vam se sviđaju i ove
Komentiraj