Mara je stala pokraj njega. Htjela je nešto reći, htjela je pitati, ali onda je vidjela. Vidjela kroz odškrinuta vrata.
Vrisnula bi, ali joj se ruka sama od sebe podigla do usta, gušeći krik. Oči su joj se raširile, suze su počele teći niz obraze, a tijelo joj se streslo od šoka.
Unutra, na velikom krevetu s baldahinom, klečala je Silvija. Bila je potpuno gola, a iza nje, stojeći na krevetu, bio je Leo. I on je bio gol. Njihova tijela bila su spojena – Mara je vidjela kako mu je kurac u njoj, kako ulazi u njenu pičku, kako je jebe.
Ali to nije bilo sve. Nije to bio samo seks. Bilo je to… nešto drugo. Leo je bio sav savijen nad njom, ruke su mu bile obgrlile njenE sise, lice pritisnuto o njen vrat, a ona se naprčila unatrag prema njemu, jedna ruka ispod nje, druga na njegovoj ruci koja joj je milovala grudi.
“Volim te, mama,” čuo se Leoov glas, promukao, pun emocija koje Mara nikad nije čula iz njegovih usta. “Volim te više od života. Ti si moja. Samo moja.”
“Jesam li bolja od nje?” upitala je Silvija, glas joj je bio tih, ali jasan, odjekujući u tišini sobe. “Jesam li bolja od one tvoje Marice?”
“Nema usporedbe,” rekao je Leo, povlačeći se malo unatrag, zabijajući se u nju duboko, uz trzaj koji je uzdrhtao cijelim njezinim tijelom. “Ona je ništa. Ti si sve. Tvoja pička… bože, mama, tvoja pička je raj. Tako topla, tako uska, tako savršena…”
Mara je osjetila kako joj se koljena tresu. Čula je. Čula je kako ju vrijeđa, kako ju ponižava, kako je stavlja ispod svoje majke. I vidjela je – vidjela je kako ju on jebe, kako njegovo tijelo udara o njezinu ogromnu guzicu, kako joj se ruke stežu oko njenog struka, kako je drži kao da je najdragocjenija stvar na svijetu.
“Jebem te, mama,” nastavio je Leo, ritam mu je postajao brži, glasniji. “Jebem te kao što tata nikad nije. Jebem te kao što zaslužuješ. Duboko, jako, svaki put do kraja…”
“Da, sine… da… jebi me… jebi svoju majku…” Silvija je stenjala, glava joj je bila zabačena unatrag, kosa joj je padala niz leđa poput crne rijeke. “Napuni me… napuni me svojim sjemenom… daj mi sve što imaš…”
Petar je stajao pokraj Mare, nepomičan. Vidio je kako mu se zaručnica stišće uz zid, kako joj se suze slijevaju, kako drhti. Pogledao ju je oči u oči – njegove hladne, plave, vojničke oči – i slegnuo ramenima. Slegnuo ramenima kao da kaže: “Što si očekivala?”
Mara je htjela viknuti, htjela je uletjeti u sobu, razdvojiti ih, udariti Silviju, udariti Lea, plakati, moliti. Ali nije mogla. Bila je paralizirana, prikovana za pod, prisiljena gledati kako joj zaručnik, njen Leo, voli drugu ženu. Voli je na način na koji ona nikad nije mogla zamisliti.
—
**OLTAR GAWE**
Leo nije znao da ih netko gleda. Sva njegova pažnja bila je usredotočena na ono što je imao pred sobom, na ono što je konačno bilo njegovo. Silvijina leđa, i ona su bila predivna – glatka, s lopaticama koje su se pomicale poput skrivenih krila ispod kože. Ali najviše od svega, bilo je mamine guzice. One ogromne, savršene guzice koja se uzdizala pred njim poput dvaju brijegova punih mesa, spremnih da ih osvoji na juriš.
