Petar se prislonio uz okvir vrata, sklonjen u sjenu, i pogledao unutra.
Ono što je vidio bilo je više od onoga što je očekivao. Silvija je stajala u sredini sobe, potpuno gola, tijelo joj obasjano crvenkastim svjetlom svijeća koje su joj dale izgled nekog drevnog božanstva. A pred njom, na koljenima, bio je Leo. Njezin sin. Njegov sin. Lice mu je bilo pritisnuto o njen trbuh, ruke su joj obgrlile njegova ramena, prsti upleteni u njegovu tamnu kosu.
“Jesi li ti moj lav?” šapnula je Silvija, glas joj je bio dubok, vibrantan, pun one moći koju ima žena koja zna da je željena.
“Jesam, mama,” odgovorio je Leo, glas mu je pucao od emocija. “Tvoj lav je tu. Konačno sam tu.”
Petar je stisnuo usne. Vidio je kako se Leo polako diže, kako mu se ruke penju uz majčin struk – taj struk koji je bio toliko uzak da se činilo nemogućim da podržava tako velike grudi – kako mu se dlanovi zaustavljaju na njenim bokovima. Bokovima koje su se širili poput veličanstvenih krivulja, poput obale na kojoj se more razbija.
“Poljubi me,” rekla je Silvija, i to nije bila molba.
Leo ju je poljubio. Petar je mogao vidjeti kako se njihova usta spajaju, kako im se jezici isprepliću, kako se Leoovo tijelo napinje dok ju dodiruje. Vidio je kako sinovo tijelo reagira – kako mu se kurac – i Petar je morao priznati, impresivno velik čak i u hlačama – napinje protiv tkanine.
“Dugo sam čekala ovo,” rekla je Silvija, povlačeći se od poljupca, vlaga joj je sjajila na usnama. “Dugo sam čekala da me netko voli onako kako zaslužujem.”
“Volim te, mama,” rekao je Leo, i njegove su riječi bile čiste, neiskvarene, divlje. “Volim te više od života. Više od svega.”
Silvija se nasmiješila, taj smiješak koji je Petar jednom volio, a sada mu je bio stran. “Pokaži mi. Pokaži mi tu ljubav. Dodirni me. Svuda.”
Leo je podigao ruke. Njegovi su se dlanovi spustili na njezine dojke – one velike, teške, savršene grudi koje su visjele poput voća spremnog za branje. Petar je vidio kako ih sin miluje, kako mu prsti kruže oko bradavica, kako se Silvija njiše pod njegovim dodirima.
“Bože, kako su velike,” šapnuo je Leo, očaran.
“Za tebe su,” odgovorila je Silvija, držeći ga za vrat. “Samo za tebe. Tvoj tata ih je prezirao. Rekao je da su prevelike. Da mu smetaju. Ali ti… ti znaš cijjeniti ženske obline, zar ne?”
“Znam,” rekao je Leo, sklanjajući se niže, poljupci su mu klizili niz njen trbuh, prema onom mjestu koje je Petar godinama izbjegavao. “Znam da si savršena. Da si najljepša. Da si…”
Zaustavio se pred njenom pičkom. Petar je vidio kako je gleda – onu gustu, tamnu dlaku koja ju je okruživala, njene nabrekle usne koje su već bile vlažne, sjajne od želje.
“Jedi je,” naredila je Silvija, ruku spustivši na njegovu glavu, prste upletene u njegovu kosu. “Liži me, sine. Pokaži mi koliko me želiš.”
Leo je počeo. Petar je gledao, nepomičan kao kip, kako je njegov sin, njegov osamnaestogodišnji sin, polako, strastveno, s nevjerojatnom nježnošću i žestinom, počeo lizati majčinu pičku. Čuo je zvukove – one vlažne, pljuckave zvukove jezika koji istražuje, koji se utapa u ono što je najsvetije. Čuo je Silvijine uzdahe, njene tihe krikove, kako drži Lea za kosu i gura ga dublje, kako mu se kukovi počinju micati u ritmu.
